Razgovori s duhom

[Vers 1]
Usamljen, moram ti priznat da boli me
Jer ja sam poput duha koji vuče se kroz gomile
Nevidljiv, bez mirisa, ne osjećam dodire
I možeš naći vel'ko ništa ispod ljuske prozirne
Snovi me vuku ispod, ne moram ja čak ni spavat'
Emocije mraka u meni su poput oceana
Moja narav me slama, kak' da ti opišem riječima
Osjećam poglede prezira na jebenim leđima
I reci da me poznaš, brijem da je krivo vrijeme
Jer u ovim trenucima ja ne poznam samog sebe
Strah od sjene strašno pere, 22, a k'o malo dijete
Zato venem nakon smjene, borim se ja snagom vjere
Da dovedem se u red, ali previše sam skeptičan
Jer ja i korak naprijed vodimo taj vječni rat
Sjedim sam, posijedim sav, trepnem i osjetim pad
Izmjerim tlak, stvarno ne znam kak' da ja promijenim stav
A njezin dah me nekad vrati, al' to traje sekundu
Mene možeš naći svugdje, al' nikad na pravom putu
Mogu i promijenit' rutu, ne vrijedi, odma' osjeti se
Fakat je sve u meni il' su možda krive smjernice
Promijeni se, u ogledalo vičem "Jebi se!"
Jer nemam oružje sa kojim mogu ja pobijedit stres
Osjeti bijes, širim ga k'o loša osoba
Već toliko vremena žedan sam ja svojeg ponosa

[Refren]
Pričaš sa mnom, isto k'o da pričaš s nikim
Bar jednom shvati, ja i ti nismo isti
One priče su daleko iza, stvarno dugo
Razgovori sa mnom su kao razgovori s duhom

Pričaš sa mnom, isto k'o da pričaš s nikim
Bar jednom shvati, ja i ti nismo isti
One priče su daleko iza, stvarno dugo
Razgovori sa mnom su kao razgovori s duhom

[Vers 2]
Pokušavam ostat čvrst, dosta hladan, neustrašiv
Ali što se više branim sve se više pletu laži
Tražim način da nekako zadržim svijet u šaci
Al' ja nisam poput onih koji iz prve prijeđu nasip
Pjesmu gasim, jer ona samo svira za goste
A gdje su naši? Razbacani, k'o i kvartovske kocke
Dobro znate 'ko ste, oni žive svoje snove
Dok nas nekoliko treba samo olovku i trosjed
Nisam pozer, svejedno, al' nekad sam nježan i plah
Nekad sam ono kaj pričam, a tada treba mi mač
Mira neda mi vrag i priznam, a jedva me znaš
Previše se vremena osjećam k'o jebena laž
Suprug, uskoro otac, oduvijek sam bio ništa
Moram se promijenit', zatim izbrisati dio priča
Nikom sličan, kad o tome se radi nisko ciljam
Trebali smo mi o svemu popričat', al' nismo nikad
Razgovori s duhom teški su, još više rijetki su
Ja letim svemirom dok ti me gledaš kako sjedim tu
Sa očima praznim, primijetiš to i kažeš jesi glup
U pravu si kada razmišljaš da prekineš sveti krug
I svetinju razaram, sjeti me i odma' pizdim
Čujem jedva tvoje riječi pa mi nekad kažu prolaznici
Mozak bistrim, čujem samo 'ko zna di si, dosta kriv si
Priznam da jesam, al' moram i da ću ostat isti

[Refren]
Pričaš sa mnom, isto k'o da pričaš s nikim
Bar jednom shvati, ja i ti nismo isti
One priče su daleko iza, stvarno dugo
Razgovori sa mnom su kao razgovori s duhom

Pričaš sa mnom, isto k'o da pričaš s nikim
Bar jednom shvati, ja i ti nismo isti
One priče su daleko iza, stvarno dugo
Razgovori sa mnom su kao razgovori s duhom