Fotografije

[Vers 1]
One vrište, krvare kroz svoje šarene boje
Nose lažne osjećaje, lažnu povijest, pa i osmijeh
Te iluzije često privlače sad njegov pogled
Tužnog autora, koji je također lažan čovjek
Stoje pored pepeljare, pored pune flaše votke
"Ne smijem zaspat, jer ona vratit će se opet
Mrzim snove!" tješi se da možda bit će bolje
Makar on je solo svjestan da k'o osoba je proklet
Hvata jednu sliku, portret ljepote same pa joj
Prstom takne usne k'o i prave, ali nekad davno
Zatim gužva sliku postaje mu savršeno jasno
Svaka riječ je bila laž i onaj "Da." pred oltarom
Naglo nagne flašu da nađe mir, al' oči plaču
Hvata fotografiju kaj vrati ga u zadnju svađu
Pazi sad kad shvati zašto, gasi pljugu, pali maštu
Prati zadnji dim kak' stvarno brzo nestaje u zraku
Čuči u mraku, bulji u lampu, boom - zubi u jastuk
Čeljust puca k'o i živci, gubi snagu
Pokušava izbrisati sve, ispraznit' glavu
Pokus pada u vodu, al' nešto drugo puni čašu
Više nema šansu, jer stiže mrak, ma kol'ko bori se
Snovi se bude, srce lomi se, pada u bolni svijet
Di njene oči prate ga i tople emocije
Griju dušu i otkrivaju poruku "Volim te."

[Interludij]
"Hej... hej... ne vjerujem. Napokon si pored mene... napokon mogu dirnut tvoje lice... Ponovo. Molim te oprosti mi. Sad ostajem s tobom do tud zauvijek! Jer ja ne mogu bez tebe. Ne... ne idi, ne, ne! NE! NE MOLIM TE! NEEE!"

[Vers 2]
Budi se izmoren, iz noćne more di je voljen
Spali fotografije, koje gore su nek' bodlje
"Ja to mogu izdržat." laži se broje, ali kome?
Osim samom sebi, "Bolje da odustanem i odem."
Tek je pol 5, a čep se žurno vrti prema nazad
Da se barem može kazaljka pol godine i dan, dva
Da promijeni sve, promjeni se i pada mu svašta
Na pamet, ali najviše od svega onaj jedan šamar
"Prokleta flaša!", napokon shvaća kol'ko je sjeban
Zadnji put je onaj gutljaj više platio, a cijena
Bila je do neba, blizu njoj i kome sad treba
Pomolit' se i tražit oprost da jednom mirno drijema?
"Jadno moje!", pred njim leži izgorjela slika
Al' je jasan njezin obris, "Nisi smjela izazivat'!"
Tražila je samo razlog i ništa više zbilja
Željela je shvatit zašto ih ubija, zašto pijan
Trasss, "Nemoj ništa pitat'" točno tim riječima
Završi uvijek priču, pali pljugu, giba dečkima
Dok večera se hladi, briše suze i kleči na
Podu sasvim sama, baš k'o i stalno, jadna i nevina
"Volim te, dragi." jedan rez prekine bijedni dan
Krvari, dok on se vrati sad po njezin strah
U trenu padne, počne vikat' "Ljubavi jedina!"
I ljubi čelo jedne žene koja sanja vječni san
A predivna...

[Završetak]
Dok vrti slike, zbog kojih nema sjaj u očima
Stavlja odijelo prikladno za njegov konačni počinak
Oblačni dan je savršen, otključa vrata podruma
I sjedne pored vreće sa vjenčanicom i kostima...
"Oprosti."