19. paralela

[Vers 1]
Vrijeme je, gledaju me kak' se kockam dušom
Jer kroz trokute prolazim, zatim nestanem u suton
Slušam glasove zbog kojih ja zapisujem budućnost
Ruka miče se sama, predstavljam Avalonsko društvo
Paradoksno torakalno dišem, slomljen već dugo
Još kad su me okrunili k'o Gupca užarenom krunom
Zbog toliko ljubavi, dok MC je danas truplo
U drugom sam krugu pakla, varam hip-hop sa tugom
Vječni vjetar k'o jugo, lagano razara savjest
I evo ti odgovor zašto radim takve grimase
Bol i mržnja skupa, k'o Solomonske ratne maske
Koje nosim k'o i pentagram, na kojem sam razapet
Glasam se k'o Kraken, plač smrti Boga prema zvuku
Ti prepoznaš Bloop, vrisak oceana k'o Cthulhu
Sve do sudnjeg dana, prolijevam krv u crnu rupu
Koju žrtvujem za most Bifrost, crvenu dugu
Dostavljam vam kugu, jer ona duboko u meni je
Zbog čega me toliko mrze? Jer stvaram svemire?
To je više od kemije, slobodan pad za genije
Kad odem eksplodiram poput antimaterije
Sve mi je odavno prazno, a izaziva nemire
Ja prezirem sve, dok sve prezire moje prezime
Rezime Albert Fisha, ostavljam ja slike predivne
I zvučim odlično k'o zvukovi pakla Siberije
Sad sjeti se, zašto su mi zašili usta?
Jer to je bio način da mi srce stane kucat'
Još sam jučer bio netko, dok sam danas samo nula
Krug boli, kombinacija riječi tinte i suza
Odlazak je sutra, i tamo ja planiram ostat
Iza sebe tu ostavljam samo cijevi iz Baigonga
Svemirske borovnice i malo hrane za mozak
Citate Voynichevog rukopisa, liriku k'o prozak
Svega mi je dosta, postavljanja zidova slovima
S ovim ja smrznem igru, takozvana rep krionika
Za naraštaje sutra, da ne truju dušu govnima
Iskren k'o nikad prije, možeš stavit me na poligraf
Novi val farizeja je stig'o, to nisu vijesti
Ako staneš na sekundu zicer možeš to osjetit
Propovijedi svjetlosti, uz koje dolazi prijezir
Dekodiram informacije iz kolektivne svijesti
Žele mi ugasit' mic, zato ja gasim živote
Prizivam Oort oblake, sve do nove katastrofe
Jantar oduvijek, borbe dovijeka, opet i opet
Bacam strofe mraka koje paraliziraju snove
Ljudske ljuske se drobe, emocionalne riznice
Otvorene i sve se ulijeva u rijeke grimizne
Šećem daleko ispred ili barem tako čini se
Žele me zato smjestit na heretičke vilice
Krivi svijet za mene, makar ja borim se svom silom
Ili možda vrijeme, nadu mi daje bar John Titor
Hod žitom ostavlja nam uzorke k'o u mandala
Moje glasnice vraga proučava Venkata Raman
Šamani se trude duhovno kontaktirati zvijeri
Koje su ljudi probudili, sad leže u meni
Stvaraju muziku mrtvih i znaju dobro kaj slijedi
Zbog toga ja sjedim, na devetnaestoj paraleli
Nervni plinovi me koče, a sretni su oni gnjevni
Moram priznat, umoran sam i ja se tome veselim
Riječi koje izgovaram morat' ćeš se jednom sjetit
Dok namještam Antikythera mehanizam i letim
Umire romantika, rep u lošoj atmosferi
Bacam prokletstva na zvijezde, možeš ih naći u pjesmi
Septimius Severus, koraci za sljedeći milenij
Nađi me onda uz zvučnik, starog sa vlasima sijedim