Ponovo čovjek

[Vers 1]
Svijet je sranje braco, jebeno svetište svinja
Nemrem dalje, zato jer debelo derište bira
S jedne strane zakon gdje sjedi još previše gnijda
Jebem ih staklom pa ih bacam na smetlište igla
Treba im sida, zijevam i pikam, spremište briga
Punktiram iz lubanje, a kasnije djecu im šibam
Bodljikavom žicom dok u meni ne vide Krista
Osjetim užitak, gledam kak' krv iz djevice šprica
Vičem joj: "Jebi se, pička!" i osjećam leptiriće
Roditelji mi govore da je nezdravo, "Smiri se."
Repam o jebeno lošem, o sebi, sve s vragom čini se
Trebam još malo, pa pripremam vješalo isti tren
Krivi svijet, il' sam krivi ja, sjeti me odmah sad
Vjerojatno zato jer ne znam jezike roktanja
Slušam prepirke govana, spremam ćelije Sokrata
Urlam "Beštija prokleta!", jebem svetinje pogana
Kuham u vrtiću, kuham iz etike trovanja
Starci prijete mi, do vraga, žele taj dječji doplatak
Prolazim kroz tutorial vještine silovanja
Ali nježan sam ponekad isto k'o predigre grobara
Vještice s proplanka tjeram na pobačaj kroz vjetar
Vjernike vrijeđam, ubili su redom svakog sveca
Zato vrebam, njihov bog "Novac" stvarno je smiješan
Pa pokloni se još jedan put, namigni kad te vješam...