Na odjelu sjena

[Uvod]
Opet je tu, osjećam...

[Vers 1]
Kupujem kartu, vlak mi odlazi za par minuta
Pritisak u grudima i sline ja ne mogu gutat'
Ljut sam, jer se vraćam po neuzvraćenu ljubav
Neshvaćen sam, čudan, u hlačama me metal žulja
I vjetar se šulja, nek' me se klone svi ljudi
Ne znaju ni 'ko sam, a niti da spreman sam ubit'
Živim za osvetu, da riješe se stari računi
Stari makni se sa sjedala jer sam neuračunljiv
Samo sjedim i šutim dok sjene mi glavom kruže
Bilo je to davno, a sjećam se k'o da je jučer
Jedva čekam da stignem do kuće, do kučke
Ona je sama odlučila, zbog nje ja sad živim pod ključem
Pružila se prilika, a tablete sam povratio
Posudio sam ključeve čuvara dosta nasilno
Ispikao sam svinju dobro naoštrenom plastikom
Koju sam sakrio i duže čuvao pod jastukom
Izvadio sam pištolj, jer to je sve kaj ja trebam
Nekoliko kuna, odjeću i počeo sam bježat
Bijesan i spreman za pohod do starog ljubavnog gnijezda
Dosta o tome, vratimo se do mjesta di jesam
Na stanicu bliže, već lakše počinjem disat
Jer nisam uhvaćen, bolje joj je da već moli Krista
Moja pisma nisu poslana, razmišljanja su ista
Trebam snage ja za dalje, a daje ju njezin vrisak

[Interludij]
I to je ono što najviše od nje tražim...

[Vers 2]
Vlak staje i evo tu ja silazim
Moje staro selo i tu su me odgojili starci
Moram biti oprezan, pola murije me traži
Ne znaju za tajni podrum, nikada nas neće naći
Sad prilazim domu al' moram ući odostraga
Dva murjaka sjede ispred, budno gledaju na vrata
A kroz prozor vidim nju i kćerku, stiže sad tata
I vidjet će vraga, za ono sranje nakon rata
Stakla razbijem, spazile me i trče u zaklon
Ja sam gradio tu kuću, ali razumijem nagon
Pa lupim je šakom, lagano mučim je strahom
Dignem tepih i uđemo tamo na druženje s mrakom
Skupa svežem ih špagom i ovo najljepša večer je
Sjećam se, ja sam sanjao bombe, a ti si cvijeće jer
Ti nisi bila tamo, sam' rekla si "Poremećen je
Naudit' će meni i njoj, pa s njim na liječenje"
Sad više ne znaš me i ova tvoja mala drolja
Složila se s tobom, a vjerojatno nije moja
Kad sam pucao po njima, tebe je karala stoka
Varala si kurvo dok su mene vadili iz rova
Ja se nagnem do pištolja, ti vrištiš da nije istina
"Tišina, molim te." da ne igraš se mojim živcima
Nožem si pustim krv da smanjim prokleti pritisak
Naciljam te, al' gore čujem: (boom) "Policija!"

[Interludij]
Odgodile ste vlastitu smrt... ali samo na kratko

[Vers 3]
"Imate sreće", stavljam im povez na usta
Moram složit tepih jer mogli bi otkriti ulaz
Kažem "Ovo ti je posljednja suza", gore sad špura
Bolje da požurim, ali svejedno moram se šuljat'
Glasovi pandura bliže su, nisu stigli do dnevne
Stignem prekriti otvor i preko pomaknut' krevet
Nemam vremena sve složit i ostati neprimijećen
Krenem bježat, kasnije ću se vratit po nju i tebe
Skužim sjene na zidu, pa pružim vrijeme za bitku
U sobi preko čujem lika "Pusti mene na svinju!"
Lupim tjeme bar tri put i sad sam tol'ko nabrijan
Repetiram prijatelja i prema vratima ciljam
Skidam dva odjednom, a kol'ko ih je? Kurac znam
Ispucam par u prazno, ionako neću vidjet sutradan
Viču "Di su one?!", pa zatim ubace suzavac
I zadnjeg se sjećam: spuštam gun i kundak - bam!
Odjednom krevet i one stare tapete
"Morao sam ovo sanjat", rukom dotaknem rešetke
Nisam sposoban više za sve te ispaljene metke
I uz to ja volim nju i svoje vlastito dijete
Zaboravi to sad, malo još dalje prilegnem
Umoran sam kao nikad, a sada je pravo vrijeme
Sigurne su daleko, dok liječim ja svoje sjene
One sjede na toplom i misle na mene

[Interludij]
- "Hej, hej... pst, pst!" - "Molim?" - "Puno pričaš u snovima... zato i znam da misliš da su sve to bili samo snovi. Al' prijatelju, moram ti reći: nisu!" - "Hah, nemoj se šalit' s tim, jebote." - "Haha, dva policajca mrtva, a ženu i dijete ti i dan danas nisu pronašli." - "Nije istina, nije moguće!" - "Kako ti kažeš. Ja ti samo govorim istinu, a ti sebi laži i dalje. Možda se i sam uvjeriš u to." - "Ne." - "Ako ne, sigurno će te uvjerit oni, hahaha." - "Ne, ne!" - "Sigurno!" - "Čuvar! Čuvar! ČUVAAAR!!!"