Život u čizmama s visokom petom

Pol’ života drugujem sa muzikom
Dala mi je slavu, novce, vodila me svijetom
Voljeli smo oboje sve što nam je pružao
Taj život u čizmama sa visokom petom

I dobio sam najviše što on može dati
I ljubavnik sam bio hiljadama žena
I volio ih iskrenošću svetom
A voljele me nisu
Jer za njih sam bio
Samo zvijezda u čizmama s visokom petom

Nisam znao da muzika je borba
U kojoj se okrutno otkidaju glave
U kojoj svak za sebe svoju bitku bije
U kojoj čak i lošeg ratnika pobjednikom slave

Jer bilo nas je mnogo dobrih u vrijeme “Dinamita”
Kad svirali smo iskreno i bili sretni
Kad za muziku sve smo žrtvovali
A danas su rijetki što ostali su isti
I koji se nisu jeftino prodali

Jer danas su najbolji oni
Što prodaju najviše ploča
Nije važna muzika
Danas svira gitara da zaradi što više para
Nema više muzičara
Danas svira gitara da zaradi što više para
Sve je manje muzičara

Pol’ života drugujem sa muzikom
Dala mi je slavu, novce, vodila me svijetom
A danas više ne znam da l’ volim il’ mrzim
Taj život u čizmama sa visokom petom

Jer kad skinem čizme i vratim se na zemlju
Gdje žive obični i meni nekad slični ljudi
Jer tad pozornicu mrzim
I tad mi se čini da je lažno i prolazno
To što ona nudi

Al’ iako istinu znam
Uvijek zaboravim nju
Kad zasja pozornica svjetlom

I tad uzmem gitaru
I zapjevam pjesmu staru
O životu u čizmama s visokom petom

Kad sam bio mali roditelji su mi gitaru dali
Da sa njom sviram ljudima
I da idem po svijetu cestama
Sviram ljudima po selima i gradovima
Svuda gdje me slušat hoće
Svje je to hvala mojim roditeljima
I tad ritam gitaru
Kad me srce peče
Kad me kidaju boli
Kad me žena ne voli
Gitaru mi dajte, ljudi
Prijatelji moji