Jel’ ovo kraj

Ima li smisla da smijem se kad nije smješno
Bolje dalje da šutim, to nije teško
Samo pustim da trnci prostruje vrhovima prstiju
Kad otvorim oči stvari su iste
Takve ostaju
Riječi su mutne i ne dopiru do mene
Želje su ubijene
Ne traže promjene
Odjavne špice ne emitiraju
Postao sam tup na one stvari što u stvari iritiraju
A nikad nisam bio takav
Zašto sad to?
Nek me netko ošamari
Kaže “Nisi taknuo dno”
Kao da venem iznutra
Zašto sad to?
Što je to što me ubilo?

Jel ovo kraj
Dal’ da obučem crninu
Svečano odijelo iz ormara
Jel ovo kraj
Il ipak će gore
Možda osjećaj ipak me vara

U svemiru je mir i nebo još uvijek stoji
Sami plešemo u tami sobe, odjeveni, a goli
Šapneš mi na uho, “Ma bit će dobro sve”
Vjerovala sam u to sa dvadeset i dvje
A kad svjetla se pale, pogled dižemo u vis
I kad misliš da je kraj čeka te bis
Evo stišćem ti ruku za ovaj zadnji ples
Naš se zanos istopio u topot i bijes
Svjetla se pale pogled dižemo u vis
Ako ovo je kraj, dal’ dolazi bis?
Kraj, kraj, ovo je kraj…