Svemir

Nosim krivnju poput šala
Noću sama pljuge pušim
I zato kažem fakat fala
Osjećam da više se ne gušim

Vodim dijalog s vremenom
Stalno iznova se rađam
Živim tužno s ovim bremenom
Tvojih okova jos se oslobađam

Snovi su postali stvarniji od stvarnosti
Verfremdungseffekt još dalje od realnosti
Možda akutnije nego Brecht osjećam tromost mladosti
Kroz prizmu sveprisutne kozmičke starosti

Galaksije nam se lome nad glavama
A mi i dalje slijepi spokojno spavamo
Ponekad želim da ti svemire kažem to
Da ti si sav moj bol, Ti si sav moj bol
Ti si sav moj bol -
Znaš li to, da ti si sav moj bol
Spavaš li mirno dok vrište atomi
Čekaš li i ti da sve u vječnost se slomi

Hoda prema meni i žеli me dotaknut'
Svijet je tako prazan da sе ne mogu pomaknut'
Julije Cezar je postao zvijezda
A mi smo se pretvorili u puknuće, u bezdan
Dio smo svemira koji gledam
Svi zajedno u biti svi kao jedan, u biti kao jedan

Makrokozmos šalje svoje kodove
Bilanca savjesti praktički na bodove
Postojanje tako nestalno da ga ni nema
Cijela galaksija kao kozmos shema
Spavaš li mirno dok vrište atomi
Čekaš li i ti da sve u vječnost se slomi
Jer dio smo svemira koji gledam
Svi smo skupa u biti kao jedan