Kroz bijele magle sna
Ja čujem njezin zov
I putem sjena krenem
U susret k njoj
I tad mrzim san
Jer njezin zov nestaje
Čim svane dan
Ni žubor prvih voda
Nije sličan zovu tom
Ni tihi šumor šumom
U svijetu mom
Ni krošnje sjećanja
Ne njišu njezin cvijet
Ni njenih ptica dom
Ta pjesma želim da je moja
Da sam njene harmonije rob
I svijetu cijelom pjevaću je ja
Nek ljudsko srce bude njen
Vječni grob