Papir

[Tekst pjesme "Papir"]

[Strofa 1]
Dobrodošli u moj svijet ispričat ču vam priču
O praznome papiru što se pretvara u knjigu
Što čeka svoju tintu i želi se njome napit
Koji vjeruje tom piscu koji ostavlja taj zapis
Ožiljke mu zadaje linije pretvara u slova
Ali papir bol podnosi jer osjeti iskren kontakt
Osjeti tu energiju koja prolazi kroz tintu
Premda mnogima ne vjeruje al vjeruje ovom piscu
Jer taj pisac zna što čini, njemu papir je bogatstvo
U njemu urezat će priču, neće stavit samo naslov
Nikad nije kasno jer dok piše vrijeme stoji
Sunce i mjesec rade smjene ali on je ne umoriv
On i dalje piše riječi, želi vam nešto reći
Želi doprijeti do vas, želi kožu vam naježit
Živim kroz ove pjesme i probajte me shvatit
Vama oslonac su ljudi, meni oslonac je papir

[Strofa 2]
Danas sam to što jesam malen pjesnik ispod zvijezda
Al ako mrak proguta papir jednu skinut ču sa neba
I stvorit dovoljno svijetla onoliko koliko trebam
A treba mi jako malo, možda samo jedan blijesak (Stop!)
Zaustavit ču taj trenutak stvorit ga u vječnost
Jer kad se nađem u njemu tek tada postajem netko
Tada shvaćam da sam vrijedan, neoborivi super junak
Ma kakav Spiderman i Batman, ja sam taj vrhunac

[Strofa 3]
Ja vam sliku crtam riječima one su moje bojice
Moj kist je moja mašta, moj voditelj moj Bog i sve
Muzika što svira večeras je moje platno
Ovi zvukovi klavira zategnu da bude ravno
I nastavljam da pišem, nastavljam da vam pričam
Da otvorim dio sebe koji nisam otvarao nikad
I predam ga vama svima kroz jedan taj list papira
Koji meni vrijedi mnogo premda nekom vrijedi ništa
Nekom služi da ga printa samo jedna školska skripta
Meni služi da uz ritam taj jedan postane knjiga
Jer ja nisam pjesnik koji želi popuniti papir
Ja sam pjesnik koji traga i nađe razlog za zapis

[Strofa 4]
Nađem razlog za krasti tiho vrijeme noćnih satova
Tek onda mirno zaspim kada ispiše se papir dva
I sutra možda ista stvar ako inspiracija
Proradi mi baš ko i sad i ostavim vam vječni trag
Ostavim vam sve što znam, na tebi je samo da prepoznaš
Dal ovaj glas što čuješ sad je blijeda laž il istina
Izigran maštom često odlutam tamo gdje stvarnost postaje mutna
Tamo gdje shvaćam realnost i puštam riječi da prate projekciju zvuka
Riječi da skaču ko klokan nagudran i svaka ta lajna ko Gohan rastura
I zadajem priču što obara čuda i zakone pisanja šaljem u kurac
Isplivam tekstom i dižem se gore gdje ne može boljet i pržit ko šporet
Gdje ne može čovjek mrzit već voljet, gdje ne mogu sreću ti odnijet već donijet