[Tekst pjesme "MAGNUS"]
[Strofa 1]
Jednim okom na uglu, a drugim snimaš 'riju
Misliš da se skriva špijun jer u džepu imaš škiju
Nema puno šansi, problema u izobilju (Huh)
Ko je GIR, prvi boom-bapper u Givenchyju
Živine smo, bifteke jedemo rukom
Ako sam uložio soma, vratit će se peterostruko
Namjerno cimo repere, za nos hejtere vuko
Od 300 eura sweatere obuko
To je ta real priča, a ja zbilja ne znam ko ste
Od 16-e u lovi, do 28-e nezaposlen
Da l' je jasno sada, snimaš pjesme - krasno, mada
Pričaš naše priče, nеmreš stišat' glas tornada
Samo Stone Island i nemam šanеra
Vidim, uzmem, izvadim sve pare van
Ne moraš me slušati, balkanski sam Pusha T
Likovi sa ceste, doma ručak, juhica
Odluči se da l' si fina guzica ili ulica
Pola godine bez struje
Svaka večera romantična sa svijećama
Nitko niš' ne radi, svako neš' obećava
Deseti mjesec, roba je u crnim vrećama
Znam da nebi trebali, al' ništa nas ne spriječava
U srcu mećava
Dvajspetice, dvajspetice, preskačemo letvice
Kopamo robu iz zemlje pa stavljamo u pretince
U pritvoru sam, smijem se jer moram skinut vezice
Il' po naški žnirance
Ti bi htio igrat' se, al' ne znaš cijelu priču
Bolje pjevaj lyricse od Miljacke
Jadat' se nemam kada i nemam kome, prema tome
Ak' si grbav tip, zaradiš hematome
Kada živiš ovaj život nema dopusta
Dok dijelila te samo čekaona od abortusa
Al' digo sam se i prestigo sam sve
Od prazne kase do renesanse
Iza mene sunset
Šta ti vrijede šanse kada nemaš stav i volju
Srce veliko ko Maksimir, Kantrida, Poljud
Zatucani mozgovi bi da kolju
Jer ne znaju gradit' skupa
Dosta učitelja, van iz klupa
Dame i gospodo, dug životu treba vratit'
Dame i gospodo, kao El Bahattee
Dame i gospodo, stilska mafija
Oko vrata, zlato, pečatnjaci
Najveći je gangster kardinal i patrijarh
Sjećanja su mutna ko prva simpatija
Proračunat sam, al' nisam poput ovih glumaca
Danas mislim vrh kako da dosegnem
Jer da sam već na vrhu, oduvijek sam lago sebe
A ide vrijeme, yeah
[Prijelaz]
Bez molba 15 godina, na burzi ne postojim, yeah (Huh, huh)
[Strofa 2]
Ak' pričamo o životu, ima da vas sve postrojim
Ne brine nas penzija, u glavama tenzija
Buksam akinetone u bočicu od magnezija
U stanici amnezija, Memento Chrisa Nolana
Živ sam još uvijek, što znači da nisam normalan
Nikad nisam presto rast', dođite i petsto vas
Ko je kralj u ovoj igri prijestolja, hesoyam
GOAT level, oni ne mogu podnijet stres ko ja
Adresa je doslovno Ulica Brijestova
[Završetak]
Zašto baš sam bio povezan s ovim i... Taj jedan, ono, ovaj, to je sirotinjski kvart zapravo, se sjećaš? Čovječe, mi smo živjeli u kući, ono, u kojima bi ti glava zapravo dosezala do stropa, ne? Znači ono, nemoguće kuće za adaptirat'. Znači, to su takve nekakve potleušice ovdje i takva nekakva... intenzitet tog, ne znam jel' to razočaranja, il' teškog života, kuiš. I tu... mnogo puta sam vidio, ono, ljude s BMW-ima da dolaze u takve potleušice uzimat' dop i sramotit' se, ono, zato kaj nemaju dovoljno para