Konji neosedlani a) Grijeh b) Spoznaja c) Kajanje d) Svitanje

A/ Grijeh

I eto, moja glavo luda
Sad tu smo, dalje nema kuda
Samo srce bi još nekud da luta
Ne shvaća da kraj je puta

I koga da krivimo nas dvoje
Već kasno je
Učinili smo svoje
S nama život se šali
I vraća nam onim što
Mi njemu smo dali

Izgubili smo sebe
U igri na sreću
Prodavali ljubav
Da kupili bi veću
Varali, vjerujuć
Da časni smo, pošteni
Lagali misleć
Da smo iskreni

B/ Spoznaja

I sad ne znam
Šta ću i kako ću
Da se kajem
Ne vrijedi i da hoću
Jer ne postoji ništa
Što utjehu pruža i nudi
Tako mu i treba
Govore ljudi

Jer želio sam uvijek
Od slatkoga slađe
I nehajuć što život
Svoj smisao tek na kraju nađe
Živio sam ludo
Od noći do jutra
Ne brinuć za ono
Što donijet će sutra

C/ Kajanje

Mama, ne znam je l’ si živa
Da sad možeš čuti sina
Prevari me, mamo
Ta prokleta tuđina

I oprosti, znam da ti to možeš
Pogriješio sam i uludo prošli su mi dani
Da si sad bar ovdje
Da mi kažeš: sine
Ustani k’o čovjek
Trgni se i radi
Otvori opet srce
I daj mjesta nadi

Al’ ja nemam gdje
Al’ ja nemam s kim
Radost i tugu da dijelim
Ruke moje radit ne znaju
Snage trebaju

Trebao si, sine
O tom mislit prije
Ipak još si živ
Sve propalo nije
Jer još nije kraj
Opet može bit k’o prije
Sjeti se na svoj zavičaj
Još te ljudi pamte
I dozivaju
Vrati se

D/ Svitanje

Danas
Zaradio sam nešto
Priznajem
Bilo mi je teško
Jer nosio sam kante
Prvo iz dvorišta u kamion
Pa onda sve to do smetlišta

I osjećam
Tračak sunca u duši
Onog u svitanje što sija
I toplinom svojom suši
Kapi rose na vlati trave
I odnosi gorčinu iz srca
I crne misli iz glave

Jer, otkrio sam pravu radost i sreću
Uštedio sam neku paru
Uštedjet ću još veću
Pa kad krenem kući
U domovinu
Naše pjesme pjevajući

Jesam
Platio sam cijenu
Za zablude i iluzije mladosti
Za dječačke snove
I neke muške gluposti

Čovjek
Samo srcem dobro vidi
Koliko i šta stvarno može
Kad griješi, ne treba da se stidi
Jer suštinu očima
Sagledati ne može

Ne može i ne treba
Za sve da se sudi
Jer život svakom čovjeku
Iskušenja mnoga nudi

Kad je čovjek mlad
Naivno i iskreno
Vjeruje da centar je svijeta
I da je zbog njega
I samo za njega sve stvoreno
Stvoreno i jeste
Al’ jednako za sve ljude
Sada sve to znam
I dobro će da bude

Danas vraćam se u zavičaj
Gdje do neba visoki su jablani
Rascvjetana polja
I konji neosedlani