Edgar Allan Poe

[Verse 1]
Probleme u životu kažem samo papiru
Jer mi ne može dati savjete, pa živim u miru
Život mi je crn, sviran na klaviru
Okrećem se za njom kao kocka u kazinu
Živim u miru, pijem kavu i cigaru pušim
Dovoljno sam gradio, vrijeme je da rušim
Pa se gušim kada netko kaže nešto o tebi
Jer ovog puta stvarno, ljube, mislim da vrijedi
Držat ću te blizu sebe, moj je život derbi
Iako sam rekao nikad, opet me slijedi
Samo molim se da kraj se nikad ne desi
I da se na tvojoj djeci vide moji geni
Iako sam rekao nikad, slobodno me reži
Jer na tebi vidim nešto što ne vidim na sebi
Pa svaki metak se sad osjeća kao poljupci njeni
Nas deset uvijek sleti kada brat je u šteti
Kod Loukija na Sjenjaku sam snimio vers i
Znam da su kerovi žedni, pa pišem o ženi
Jedna ljubavna pjesma da joj se obraz crveni
Nismo puno prošli, ali s tobom sve želim
Ali s tobom sve želim
Nismo puno prošli, ali s tobom se ženim

[Verse 2]
Pišem ovaj tekst, tko zna koja noć bez sna
Dva ujutro je, tama, moja rupa bez dna
Uvijek bježim od zla, palim most - Jon Snow
Kao Toma Zdravković, ja sam dotakao dno
I gavrani me prate - Edgar Allan Poe
Zato sve u mom životu će završit tragično
Osim tebe, ljube, ne želim to
Neka sve ode u vatru za mene je to pak praktično
Samo ti ne idi, trebam te baš ono drastično
I predivno je kako me gledaš, dok te gledam
Ja na svoju ljubav, ljube, nikad ne dam
Makar godina sedam tebe da čekam
Neću ići dalje jer samo tebe trebam
Samo tebe trebam