Desna Strana Knjige

Na desnoj strani knjige priča počinje
Lijepa si k'o zalazak poslije kiše
Nikad ne znaš šta misli onaj koji piše
Da znam kako voljela bih te više

U sobi 314 i slike na zidu
Koje vidiš subotom kad se probudiš
Pustila sam ih tebi da te prisjete
Kakav je život kad od Boga vrijeme posudiš

Nosi ih sa sobom kad si sama
Nosi ih sa sobom kad izgubiš
Osjećaj o kojem uvijek pričam ti
Kad se ugase svjetla

I svi plješću ti
I svi plješću ti
I svi plješću ti
I svi plješću ti

Slomit’ ćeš mi srce na pola
Sve svoje riječi da ti dam
Ne bi bilo dosta čak ni tad

Zato šutim kad me pitaš
Ako možeš prići bliže
Strah me da me nеtko vidi
Drugim očima

Pitaj me hoću li sve to ispočetka
Da mogu vratila bih svе ispočetka
Da vidiš samo i jedino što dozvolim
Da mi se diviš samo jer postojim

Ti
Mi daješ previše slobode
A ja bi skrivala se iza odjeće i umora
I lijepih riječi
I pogleda

Na desnoj strani knjige sve se nastavlja
Vratit' će nam Bog sve što nam pripada
Sad kad od svijeta nam ostaje samo čežnja
Brojimo sve dane kada brige nema

U stanu 127 i rupe na zidu
Koje ostaju jer nismo mogli bolje
Ostat' će nam na umu jer jednog dana
Vrijeme ići će brzinom naše volje

Uzmi sve pa ostani bez daha
Uzmi sve pa zapitaj se “kada”
Osjećaj o kojem uvijek pričaš mi
Kad se ugase svjetla, a ti sama si

A ti sama si
A ti sama si
A ti sama si

Slomit’ ćeš mi srce na pola
Sve svoje riječi da ti dam
Ne bi bilo dosta čak ni tad

Zato šutim kad me pitaš
Ako možeš prići bliže
Strah me da me netko vidi
Drugim očima

Pitaj me hoću li sve to ispočetka
Da mogu vratila bi sve ispočetka
Da vidiš samo i jedino što dozvolim
Da mi se diviš samo jer postojim

Ti
Od mene imaš sve
Pa i ako ne ide
Ovu priču sam napisala do kraja
Ovu priču sam napisala do kraja