Kroz noć i vlagu
Divlje guske sele na jug
I bolno kriču
Osećam želju
Da neku tužnu napišem priču
Kako odnose one svom
Na krila svoja bijela dva
Iz duše moje drago nešto
I ne znam put, i ne znam stat
Ne mjerim više vrijeme na sate
Ni po vrelom sunčevom hodu
Dan mi je kad njene oči se vrate
A noć kad ponovo odu
Divno je bilo, priznajem srcem
Trenutci, staze, usne i lišće
Sve, čak i suze što teku licem
I njeno tjelo, dok ima me, što drhće
Vjerujem, praštam, čekam i molim
Da vrati netko sve one dane
Ali kasno je, zašto da volim
Kad listovi ljubavi naše pali su s grane