Jakov Gotovac (Split, 11. oktobra 1895. – Zagreb, 16. oktobra 1982.), bio je hrvatski operski dirigent i kompozitor.

Jakov Gotovac rođen je u Splitu 1895. godine. U rodnom gradu je završio Klasičnu gimnaziju i stekao prve glazbene spoznaje u Armanda Meneghella-Dinčića, violončelo, potom u Antuna Dobronića harmoniju te u Cyrila Metoděja Hrazdire instrumentaciju i dirigiranje. Nakon mature studirao je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, te nakon početka Prvog svjetskog rata u Splitu. Zbog zdravstvenih poteškoća (hiposkolioza) bio je pošteđen vojne obveze.

Prvi njegov opus Dva skerca za mješoviti zbor na narodne tekstove (1916.) pokazao je pravac kojim će njegovo stvaralaštvo ići. Bio je to put nacionalnog glazbenog realizma, kojem će gotovo bez izuzetka ostati vjeran u svojim daljnjim ostvarenjima. Za svoja vokalna djela, Gotovac je često uzimao narodne tekstove. Stihovi iz narodne lirike i epike našli su u njemu izvanrednog tumača, umjetnika koji je znao ne samo tonovima ocrtati njihov sadržaj, nego i glazbenim sredstvima podati potrebno raspoloženje i dočarati sredinu. Uz folklorna obilježja, Gotovac je u svoja djela unio i mediteransku raspjevanost, prožetu senzibilnošću, što se najviše odrazilo u operama. Vrhunci njegovog prvog stvaralačkog razdoblja su narodni obred Koleda (1925.) i Simfonijsko kolo (1926.), uz koje treba još spomenuti scensku glazbu za Gundulićevu Dubravku (1926.) i romantičnu narodnu operu Morana (1930.). Iduća etapa u Gotovčevom opernom stvaralaštvu je njegova komična narodna opera Ero s onoga svijeta (1935.) koja je obišla više od 80 europskih glazbenih pozornica i izvođena je na devet jezika. U književno vrijednom libretu Milana Begovića, Gotovac je našao izvrsnu podlogu na kojoj se u okviru arhitektonski izrađene cjeline mogao slobodno prepustiti svim svojim sklonostima za komiku i humor. Praizvedba opere Ero s onoga svijeta bila je 2. novembra 1935. godine u zagrebačkom HNK, a 10. januara 2018. godine bila je 700. izvedba te opere.

Vodio je pjevačka društva Mladost (poslije Mladost-Balkan) i Jug. Godine 1943. nekoliko mjeseci obavljao je dužnost direktora i člana uprave Opere HNK, a nakon Drugog svjetskog rata vodio je pjevačka društva Pavao Markovac i Vladimir Nazor.

Opus Jakova Gotovca još sadrži opere Mila Gojsalića (1951.), Dalmaro (1958.) i Stanac (1959.), više orkestarskih djela, zborskih kompozicija i solo pjesama.

Bio je redoviti član JAZU od 1977. godine, te počasni član HNK u Zagrebu.