Borivoje Ilić (Strumica, 25. mart 1918 – Beograd, 4. decembar 1987) bio je srpski kompozitor, dirigent, aranžer, dugogodišnji muzički urednik Radio Beograda.
Rođen je 1918. godine u Strumici od oca Dimitrija, učitelja i majke Anete, učiteljice. Kompoziciju, dirigovanje i nastavnički odsek završio je na Muzičkoj akademiji u Beogradu (M. Živković). Posvetio se radu u Radio Beogradu. Komponovao je pretežno vokalna dela, kao i obrade narodnih melodija. Bio je umetnički rukovodilac i dirigent hora KUD ABRAŠEVIĆ Beograd 1965–1966. godine. Umetnički je obradio, vredno, predano sakupljao narodne i gradske pesme, kao i narodna kola. Najpoznatije muzičke obrade Borivoja Ilića su: “TEŠKOTO”, muška igra iz Lazaropolja, “TROJNO”, čobansko nadigravanje, Istočna Srbija, “GO PRATILE DEDO”, igre iz Skopske Crne Gore, “IGRE IZ TIMOČKE KRAJINE”, koje se nalaze na redovnom repertoaru Ansambla Kolo.
Radio je aranžmane i kompozicije za nenadmašnu, “zlatnu” generaciju pevača i muzičara, kojoj su pripadali: Vasilija Radojčić, Dušica Stefanović, Lepa Lukić, Merima Njegomir, Nada Mamula, Radojka Živković, Cune Gojković, Staniša Stošić, Tozovac i mnogi drugi. Kao jedan od osnivača Dragačevskog sabora trubača u Guči, dao je veliki muzički doprinos zajedno sa muzičkim pregaocima tog doba: Miodrag Vasiljević , Dragoljub Jovašević, Dragoslav Dević, Živojin Zdravković, za šta Bora Ilić dobija nagradu: “ZLATNA TRUBA – DRAGAČEVSKI SABOR TRUBAČA GUČA” 1970. godine.